Uvod
Umjetnost u svim svojim oblicima ima gotovo ljekovitu moć na čovjeka. Ona je univerzalan jezik, razumljiv svima bez obzira na kulturne, jezične ili osobne razlike. Brojna istraživanja potvrđuju ovu tvrdnju, ali vjerojatno ste i sami osjetili njezin duboki, gotovo preplavljujući utjecaj koji nas često ostavlja bez daha.
Razmislite – koliko ste puta zastali ispred slike koja vam ima posebno značenje? Ona ista slika koja, kad je promatrate, uspijeva donijeti olakšanje u trenucima kada ste preplavljeni vlastitim emocijama. Možda već sada, dok čitate ove riječi, prizivate u misli tu sliku i osjećate smirenost koju donosi. Isto vrijedi i za pjesmu koja kao da je napisana samo za vas. Koliko ste puta ponovno i ponovno puštali jedan te isti refren, u kojem je svaki ton i riječ savršeno pogođen? Taj osjećaj emocionalnog rasterećenja dok slušate glazbu nezamjenjiv je – kao da se svijet nakratko vraća u ravnotežu.
Postoji li možda predstava, film ili čak samo jedna scena koja vas iznova inspirira i podsjeća na ono što je važno? Možda vas vodi na mjesto gdje ponovno proživljavate određeni trenutak, dajući vam priliku da ga razumijete iz drugačije perspektive. Ili omiljena knjiga, ona koju ste čitali od korica do korica, koja vam je pružila utjehu u trenucima kada ste je najmanje očekivali – kao tihog prijatelja koji razumije ono što nitko drugi ne može.
Umjetnost je svuda oko nas. Gotovo smo nerazdvojni od nje, a ipak, ponekad zaboravimo koliko je važna i kakvu snagu nosi. U zamršenom svijetu emocija i doživljaja, gdje granice između stvarnog i apstraktnog često blijede, umjetnost nudi utočište. Kada stvarnost postane previše sirova ili zahtjevna, kreativni izrazi pružaju način da pronađemo smisao, razumijevanje i olakšanje – u sferi koja nadilazi običnu ljudsku komunikaciju.
Što je umjetnost u kontekstu mentalnog zdravlja?
Svi oblici kreativnosti oduvijek su bili bezgranični prostori za vlastitu ekspresiju. Naša je mašta beskonačna, jer priroda nije postavila granice do kojih ona može dosegnuti. Kada dođemo do limita verbalne komunikacije, prirodno tražimo druge puteve kako bismo izrazili ono što nosimo u sebi. To je trenutak kada inspiracija dolazi u prvi plan, potičući nas da razmišljamo izvan uobičajenih okvira i pronađemo način kako poslati jasnu poruku. Umjetnost postaje most – veza između našeg unutarnjeg svijeta i vanjskog okruženja, između osjećaja i razumijevanja.
Još od djetinjstva koristili smo crteže kao način prenošenja vlastitog mikrokozmosa u makro svijet koji nas okružuje. Ipak, za mnoge od nas ta je praksa s vremenom prestala. Ali postavlja se pitanje – je li to dobro? Kada dođemo do točke u kojoj više ne znamo kako drugima objasniti svoje emocije, zašto se ne bismo vratili tim jednostavnim crtežima? Što nas sprječava? Možda je to strah da ono što stvorimo neće biti dovoljno dobro? Strah da nas drugi neće razumjeti? Ili briga da ljudi neće vidjeti ono što mi vidimo?
Odgovor na ta pitanja jednostavan je: kvaliteta konačnog rada nije važna. Ne trebamo razmišljati o tehničkoj savršenosti – o kompoziciji, harmoniji, ravnoteži ili proporcijama. Umjesto toga, trebamo se usredotočiti na terapijske učinke samog procesa stvaranja.
Kreativne terapije koriste se već više od osamdeset godina za unapređenje mentalnog zdravlja. U ovim oblicima terapije središnju ulogu ima upravo proces stvaranja. Za razliku od klasične psihoterapije, gdje se oslanjamo na riječi i svjesno izražavanje, kroz kreativni proces dolazimo direktno do nesvjesnog dijela nas. Upravo u tom nesvjesnom prostoru pronalazimo odgovore koje nismo mogli verbalizirati. Tamo imamo slobodu da se izrazimo bez ikakvih ograničenja i bez straha od osude. Umjetnost nam omogućuje da pronađemo lijek za naš um i dušu – alat za introspekciju, iscjeljenje i dublje razumijevanje sebe.
Kako umjetnost djeluje na mentalno zdravlje?
U današnje vrijeme znanstveno je poznato da, unatoč velikom broju neurotransmitera u našem tijelu, tri ključna igrača dosljedno su povezana s kreativnim ponašanjem: serotonin, dopamin i neuropeptid oksitocin. Hormon stresa kortizol, iako nije neurotransmiter, također surađuje s oksitocinom kako bi utjecao na kreativno razmišljanje. Pojednostavljeno, možemo reći da nas kreativni rad potiče na oslobađanje “hormona sreće”, koji podižu naše raspoloženje i jačaju emocionalnu otpornost.
Serotonin ima ključnu ulogu u emocionalnoj regulaciji – pomaže nam postići osjećaj smirenosti i smanjuje razinu anksioznosti. Dopamin, s druge strane, ne samo da utječe na emocionalnu regulaciju, već je odgovoran za našu usredotočenost i angažiranost u određenim aktivnostima. Na primjer, dopamin se aktivira tijekom neočekivanih događaja koji zaokupljaju našu pažnju. Kada se oslobode veće količine dopamina, kognitivna inhibicija se smanjuje, otvarajući prostor za slobodniji tijek kreativnih ideja. Uz to, dopamin ne samo da povećava količinu i originalnost ideja, već potiče i fleksibilnije razmišljanje. Oksitocin, poznat i kao “hormon ljubavi”, igra ulogu u jačanju socijalne povezanosti i povjerenja među pojedincima. Tijekom interakcije s drugim ljudima, razine oksitocina rastu, dok razine kortizola – hormona stresa – padaju. Istraživanja su pokazala da su ključna kreativna ponašanja poput istraživanja, traženja novosti i fleksibilnog razmišljanja pozitivno povezana s višim razinama oksitocina i nižim razinama kortizola. Ovi biološki procesi aktiviraju se u nama dok stvaramo, bilo da se bavimo umjetnošću ili jednostavno uživamo u njenim djelima.
Jedna od najvažnijih dobrobiti kreativne terapije jest podizanje samopoštovanja i samopouzdanja. Kroz različite tehnike i medije, možemo usmjeriti svoje emocije u umjetničko stvaranje. Taj proces, osim što omogućava introspekciju, pruža i osjećaj postignuća i ponosa dok prevladavamo izazove stvaranja i promatramo konačni rezultat. Istovremeno, razumijemo svoje emocije na dubljoj razini dok promišljamo o vlastitim djelima.
Umjetnički proces ima još jednu važnu prednost – “usidrava” nas u sadašnjem trenutku. Kada se potpuno posvetimo stvaranju, ulazimo u stanje mindfulnessa, odnosno svjesne prisutnosti. Mindfulness je tehnika koja omogućuje introspektivnu svjesnost, potičući nas da dublje razumijemo vlastite psihološke procese i navike. Ovo stanje također potiče međuhemisfernu komunikaciju u mozgu – ključnu karakteristiku kreativnog razmišljanja. Osobe koje prakticiraju mindfulness često uočavaju suptilne detalje toka svijesti i vlastitih misli, što dodatno obogaćuje njihov stvaralački proces.
Primjeri poput ovih pokazuju kako umjetnost može snažno djelovati na mentalno zdravlje pojedinca. No, što je s utjecajem kreativnih procesa na grupe ljudi? Istraživanja dokazuju da stvaranje umjetnosti, bilo individualno ili u grupi, može značajno smanjiti osjećaj društvene izolacije i povećati povezanost među ljudima. Zajedničko stvaranje umjetničkih djela pomaže nam izgraditi osjećaj pripadnosti i razumijevanja unutar grupe.
Prisjetimo se rečenice s početka ovog teksta: umjetnost ima univerzalan jezik koji nadilazi kulturu, navike, sposobnosti i verbalnu komunikaciju. Grupni kreativni rad ne samo da produbljuje osjećaj zajedništva, već nas otvara jedne prema drugima, jačajući povjerenje i povezanost kroz čaroliju stvaranja.
Umjetnost kao lijek
Ako zamislimo umjetnost kao vrstu lijeka, njezina glavna komponenta ili djelatna tvar je upravo proces stvaranja. Taj proces omogućava nam da izrazimo ono što često ne možemo izreći riječima. Sveobuhvatni naziv za ovu vrstu kreativne terapije je art terapija. Ključni cilj art terapije nije stvaranje savršenog umjetničkog djela, već korištenje kreativnog procesa kao alata za introspekciju, rješavanje problema i regulaciju emocija. Ovaj oblik terapije dobro je poznat diljem svijeta i koristi se u suočavanju s anksioznošću, depresijom, traumama te drugim izazovima mentalnog zdravlja. Također pomaže u razvoju samopouzdanja, komunikacijskih vještina i emocionalne otpornosti. Art terapija dokazuje da je umjetnost mnogo više od puke estetike – ona je most između svijesti i podsvijesti, prostor za izražavanje i moćan alat za iscjeljenje.
Moje vlastito iskustvo
Kroz život sam uočio kako umjetničko izražavanje za mene ima poseban značaj, osobito u trenucima kada moji osjećaji nisu pronalazili jasno mjesto u svijetu oko mene. Kreativnost je za mene uvijek bila sigurno utočište – način da se nosim s vlastitim emocionalnim i životnim izazovima, bilo da su pozitivni ili negativni. Još od ranog djetinjstva, crtanje mi je služilo kao sredstvo izražavanja i ventil za procesuiranje situacija koje su me oblikovale. S vremenom sam prirodno počeo širiti svoj interes prema različitim tehnikama i medijima, istražujući kreativni proces na dubljoj razini. Iako nemam formalno obrazovanje u umjetnosti, uvijek me privlačila ideja istraživanja novih stilskih pravaca i oblika izražavanja. Upravo kroz eksperimentiranje i istraživanje nepoznatog, otkrivao sam ne samo nove mogućnosti u umjetnosti, već i nove spoznaje o sebi i svijetu koji me okružuje. U svom radu oslanjam se na osjećaj i intuiciju, koji su moji najvjerniji vodiči. Oni mi pomažu odabrati tehniku, medij i način izražavanja koji mi omogućuju da ono što je duboko skriveno u meni – ono podsvjesno – donesem na svjesnu razinu. Proces pretvaranja neizrecivog u stvarno nosi sa sobom nevjerojatan osjećaj olakšanja, kao da oslobađam teret nečega što je dugo bilo zarobljeno unutar mene. Taj trenutak olakšanja uvijek iznova obnavlja moju inspiraciju, motivirajući me da nastavim stvarati. Kroz umjetnost, osjećam se povezanije sa svojim unutarnjim svijetom, ali i sa svijetom oko sebe. Svako djelo koje stvorim nije samo rezultat kreativnog procesa, već i most koji me povezuje s dubljim razumijevanjem vlastitih emocija, misli i perspektiva.
ⓒ Dario Klasan – Odabrani radovi.
Zaključak
Umjetnost nije rezervirana samo za profesionalce – svatko od nas može kroz stvaranje pronaći put do unutarnjeg mira. Početak je uvijek najzahtjevniji korak, no često je dovoljno napraviti samo jednu jednostavnu crtu na papiru kako bismo otvorili vrata vlastite mašte. Taj prvi potez pokreće proces stvaranja koji, ako se prepustimo intuiciji, može donijeti rezultate koje nismo ni očekivali. Čak i ako pogriješite, nemojte se obeshrabriti. Zapamtite, u umjetnosti ne postoje greške – svaka “pogreška” može postati dio nečeg većeg, prekrivena novim slojem boje ili preobražena u potpuno novo djelo. Moja poruka vama, čitateljima, je jednostavna: oslobodite se straha od toga što je “dobro” ili “loše”. Nemojte biti previše kritični prema vlastitom radu. Samo se usudite započeti – povucite taj prvi potez na papiru ili platnu. Kada se oslobodite očekivanja i dopustite sebi uživati u procesu, rezultati će vas oduševiti.
„Umjetnost je najviši oblik nade“ – G. Richert (1982.)
Autor: Dario Klasan
Institut za mentalno zdravlje 