U današnjem društvu mentalno zdravlje napokon dobiva pažnju koju zaslužuje, iako nažalost neki ljudi i dalje ne shvaćaju to ozbiljno. Iako se smanjilo, stigma (u vezi)mentalnog zdravlja i dalje je prisutna. A što je uopće stigma i kako utječe na ljudske živote? Stigma je negativan stav, stereotip ili predrasuda prema nečemu što je društvu neprihvatljivo.
Znate li zašto se ljudi muče sa svojim mislima? Zbog stigme. Nažalost, zbog stigme koja uzrokuje čestu izolaciju od ljudi, osjećaj srama, neadekvatnu podršku, a u današnjem svijetu dolazi i do raznih napada npr. u školama ili na drugim javnim mjestima. Iako, se u današnjici društvo poboljšalo i lakše je potražiti adekvatnu pomoć, zbog društvenih mreža često se šire informacije koje su površne i dovode do veće izolacije pojedinca, a mnogi i dalje vjeruju u mitove poput: osobe s mentalnim poteškoćama su nepredvidljive ili opasne za društvo, mentalne bolesti su znak slabosti itd. i zato je važno informirati se o mentalnom zdravlju i educirati se kako to utječe na osobe koje se bore s tim. Nažalost stigma mentalnog zdravlja ima mnogo negativnih utjecaja poput:
1. ODGODA I IZBJEGAVANJE TRAŽENJA POMOĆI
Ljudi se zbog osjećaja srama i želje da budu “normalni” plaše sami sebi priznat da im je pomoć potrebna i dolazi do odgađanja toga sve dok osoba dođe u stanje koje je moglo biti izbjegnuto ranijom potražnjom pomoći
2. SMANJENO SAMOPOUZDANJE
Dolazi do vjerovanja kod ljudi da nisu dovoljno dobri jer se oni bore s nečim s čime drugi nemaju problema, npr. osobe s anksioznošću odbijaju stupit u kontakte s ljudima jer se plaše da će se “osramotiti” ili da nisu sposobni za to.
3. SOCIJALNA IZOLACIJA
Često i kod učenika, ali i starijih ljudi dolazi do ignoriranja neke osobe zbog predrasuda da osoba koja ima mentalnih problema nije dovoljno dobra da stupi u interakcije s drugima, što produbljuje osjećaj usamljenosti kod pojedinca koji ima takvih problema.
Ono što se sve više događa iz godine u godinu su napadi u školama i to najčešće od strane učenika koji su tu školu pohađali ili ju pohađaju. Znate li zašto se dešavaju katastrofalne stvari, a sve smo ih mogli zaustaviti. Ono što se prvo preispituje pri takvim napadajima je zdravlje počinitelja, i tada dolazi do nekih saznanja.
Stigma mentalnog zdravlja se javlja na tri načina:
1. JAVNA STIGMA
Javna stigma uključuje negativne ili diskriminirajuće stavove koje drugi mogu imati o duševnoj bolesti. Užasno je slušati druge kako komentiraju duševne bolesti kao ludosti, gluposti… Nažalost velika veličina ljudi nije svjesna koliko moći imaju njihove riječi. Ljudi koji ni ne znaju za svoje probleme će razviti negativnu perspektivu i otežat si oporavak. Širit će se ideja da je duševna bolest luda ili glupa i to će nas samo udaljiti od pružanja mentalne pomoći. Nitko se ne može povjeriti nikomu, ljudi se osjećaju očajno i usamljeno, što će samo pogoršati njihovo mentalno zdravlje.
2. VLASTITA STIGMA
Vlastita stigma se odnosi na negativne stavove, uključujući internalizirani sram, koje ljudi s mentalnim bolestima mogu imati o vlastitom stanju. Javna stigma direktno utječe na vlastitu stigmu. Ne samo na način da je ljude sram ili da ih je strah, ali i da su uvjereni da njima nema pomoći. Možda misle da su prestari za pomoć ili nisu odrasli u okolini gdje se slobodno pričalo o vlastitim osjećajima. To su sve faktori koji utječu na razvoj vlastite stigme. Vlastita stigme ima najgore posljedice, katastrofalno utječe na mentalno zdravlje te može završiti samoubojstvom prije prilike oporavka.
3. STRUKTURNA STIGMA
Strukturna stigma je više sustavna, uključuje politiku vlade i privatnih organizacija koje namjerno ili nenamjerno ograničavaju mogućnosti za osobe s duševnim bolestima. Primjeri uključuju niže financiranje istraživanja mentalnih bolesti ili manje usluga mentalnog zdravlja u odnosu na drugu zdravstvenu skrb. Jako puno se susrećemo s takvom stigmom. Naravno da su tu zakoni koji štite ne samo ljude s duševnim bolestima nego i ljude oko njih, ali puno ljudi s duševnim bolestima osjeća da su diskriminirani. Postoje ljudi koji koriste takve zakone i pravila u negativne svrhe i samo se povećava kriva slika mentalnog zdravlja.
Sva ta stigma dovodi do diskriminacije. Diskriminacija dovodi do stigme. To je začarani krug koji se treba zaustaviti. U Hrvatskoj se posebno može osjetiti takva diskriminacija. Posebice kod starije generacije. U Hrvatsku se tek nedavno počelo pričati o mentalnom zdravlju, a nerijetko ljudi to smatraju „zapadnjačkim glupostima˝. Mentalno zdravlje se ne shvaća ozbiljno, ljudi nisu svjesni koliko utjecaja mentalno zdravlje ima na naš život. Mentalno zdravlje može narušiti fizičkom zdravlju, a čak može utjecati na ljude oko vas. Stigma ima utjecaja na jako puno područja npr.:
1. SVE VRSTE DISKRIMINACIJE
Sva mržnja ima korijen u strahu i neshvaćanju. Nedostajalo je upravo to razumijevanje, ta prilika za boljim životom. Ljudi koji diskriminiraju jako često nisu sami svjesni svojih problema. Nije važna vrsta diskriminacije nego sama potreba za omalovažavanjem neke grupe ljudi prikazuje poteškoće mentalnog zdravlja počinitelja.
2. ŠKOLE
Škola treba biti mjesto edukacije i sigurnosti učenicima, a ne mjesto straha i nesigurnosti. U školama se trebaju uvesti predmeti koji će educirati o mentalnom zdravlju ili se treba uvesti mogućnost psihoterapije u školama. Učenicima je škola drugi dom i trebaju znati da je to mjesto gdje će im se pružiti pomoć. Također, nekada učenici imaju problema s obitelji ili kod kuće, a psihoterapija djeteta zahtjeva dozvolu od roditelja što sprječava jako puno učenika od dobivanja pomoći koja im je potrebna.
Iako kao društvo prihvaćamo raznolikost i želimo vjerovati da si međusobno pomažemo to nije uvijek slučaj. Počinitelj uvijek ispadne osoba za koju se znalo da ima mentalnih problema, ali se vjerovalo da će se ti svi problemi riješiti sami od sebe? Zašto dozvoljavamo da tek nakon što se dogode neke tragedije mi se međusobno počinjemo preispitivati je li nekom zaista potrebna pomoć? Šteta bude napravljena jer nečiji život bude izgubljen, a tek tada shvatimo da smo trebali pomoći onima koji su tražili našu pomoć. Počinitelji su osobe koje se već duže vrijeme bore s nekim mentalnim problemom i spremni su okončat sebi život, ali kao svoj posljednji čin žele se osvetiti nekom ili napraviti nešto po čemu će biti zapamćeni. To su osobe koje su negirale profesionalnu pomoć ili su bile odbijene za pomoć jer njihovi problemi nisu dovoljno, a njihova okolina je izbjegavala sve znakove, nažalost u tim slučajevima dolazi do tog da osoba “pukne” i našteti ne samo sebi, već i svojoj okolini.
Broj mladih sa mentalnim poteškoćama raste, a trenutno ih 50 000 u Hrvatskoj ide kod psihologa. Međutim, što je s onima koji ne žele tražiti pomoć jer se osjećaju osramoćenim? U čemu oni traže utjehu?
1. KONZUMIRANJE ALKOHOLA
Veliki dio mladih pronalazi rješenje u alkoholu. U veljači 2024. godine objavljeno je da 45% mladih u dobi između 15 i 16 godina barem jednom mjesečno konzumiraju veću količinu alkohola. Iako je to postao trend, veliki dio mladih konzumiraju alkohol kao bijeg od problema. Alkohol takvoj djeci može stvoriti ovisnost zbog osjećaja koji alkohol pridonosi: kratkoročno zaboravljanje problema i zadovoljstvo.
2. KONZUMIRANJE NIKOTINSKIH PROIZVODA
Konzumiranje nikotinskih proizvoda je sve češća pojava kod mladih. Veliki je uzrok toga sve veća dostupnost tih proizvoda. Također, danas se pojavljuju novi ne dovoljno istraženi uređaji koje često konzumiraju mladi kao naprimjer e-cigarete ili parilice. Prema podacima u 2023. godini 15% učenika je konzumiralo e-cigarete. Iako se čine kao manje štetni proizvodi oni itekako stvaraju ovisnost i imamo najmanje podataka o tome na koje sve načine mogu štetiti našem organizmu.
3. SAMOOZLJEĐIVANJE
Samoozljeđivanje je svjesno, namjerno i direktno nanošenje štete vlastitome tijelu.Jedan je od najtežih posljedica vršnjačkog nasilja. Statistika u Hrvatskoj je da svaki četvrti 16-godišnjak je razmišljao o samoozljeđivanju. Neke od osobina ili osjećaja koji mogu biti okidači za samoozljeđivanje su impulzivnost, perfekcionizam, beznađe, bespomoćnost, usamljenost, preplavljenost ili nemogućnost osjećanja, smanjeno samopoštovanje i rodna disforija.
4. KONZUMIRANJE DROGA
Konzumiranje droga može imati trajne fizičke i psihičke posljedice. Najčešće droge koje mladi koriste su kanabis (marihuana), ecstasy (MDMA) i kokain. Marihuana koja je na prvom mjestu konzumiranja među mladima osim fizičkih posljedica ostavlja teže psihičke posljedice kao poremećaj pamćenja i pažnje. Također, konzumiranje marihuane i samoubojstvo su u bliskom odnosu jer povećava rizik od suicidalnih misli.
Svake se godine postotak žrtava nasilja povećava i svakako se radi na tome da se smanji taj postotak jer je svima nama u cilju da poboljšamo i pružimo pomoć mladima što je više moguće.
EDUKACIJOM PROTIV STIGME
U medijima osobe s mentalnim problemima često su prikazane kao loše osobe, zapitajmo se jesmo li čuli neke loše misli naših bližnjih, a ako jesmo, jesmo li im pomogli? U većini slučajeva taj odgovor je ne. Mislimo kako se ne bi trebali baviti tuđim problemima, da su to samo gluposti i da će proći jer svi na kraju prolazimo kroz teška vremena. Ljudi odbijaju pomoći takvim osobama jer im je ta situacija prekompleksna za razumjeti, ali to je krivo. Edukacija i promišljanje o takvim situacijama u kojima se te osobe nalaze su zapravo jedni od najboljih načina za borbu protiv stigme. Borba protiv stigme je jedan vrlo zahtjevan i dugotrajan proces, ali stigma nije problem samo pojedinca već i društva tako da bi se trebali svi uključiti i biti podrška jedni drugima. Diljem svijeta pokreću se mnogi programi kojima je glavni cilj vraćanje dostojanstva oboljelim osobama te poboljšanje njihove kvalitete života. Kao i u svijetu u Hrvatskoj postoje udruge, HUHIV, SUMEZ i Udruga Svitanje su samo jedne od mnogih. Edukacijom, savjetovanjem i drugim programima udruga pruža pomoć, ali i dolazi do uspostavljanja odnosa povjerenja stigmatiziranih osoba. Jer borbi protiv stigme edukacija je iznimno važna i nužna, ali uz nju treba nam i jezik. Ne govori mržnje i omalovažavanja tih osoba već govor prihvaćanja i podrške, trebamo promicati otvoreni dijalog i osjećajnost u društvu.
Autori: Pavao Chudy, Laura Kovačević, Rona Mehmeti, Mia Končar
